Te su višnje bile svevišnje

Evo, slušam je na radiju....Usne vrele Višnje...Iako obrada  Lily of the West, draža mi je ova Štulićeva verzija Hot Cherry Lips bez uvijanja gde ,,I was sore distressed" postaje ''sledilo me svog'' ili ,,but she proved false to me'' bolje udara kao ,,kad eno nje na drugome''.
:) Pravo u čelo...
Što bi se reklo...obrada sebe opravdava, ne ako je uspešan prepev, nego jedino ako se iz nje rodi sasvim  nova pesma. Autentičnost pre svega.
                                          
Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad,
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele Višnje nagonile na blud.

Razmazio sam dragu dao sam joj sve,
kad eno nje na drugome, e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku, oskvrnula mi trud,
bez milosti me kurva nasukala na sprud.
Riječ dvije u hladu borova, da hladni vlaški tip
razgovara sa bludnicom, i nije neki čin.
No ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom.

Izgubio sam glavu, potegao nož,
trgo ga za kragnu, isjekao ga skroz.
Vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga srcu mom.

Riješio da se branim, da objasnim svoj grijeh.
Darovali mi robiju a nadu ni za tren.
Pa iako me proklela, razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom.

Share/Bookmark

30.februar - Dan iskrenosti

...ili...priča o licemerju...
Licemerje danas smatraju mudrim sredstvom sopstvenog opstanka, kao da smatraju da je biti iskren, dečje iskren, sa sobom i drugima, naivno, glupo i skoro, pa po sebe i druge opasno ponašanje, ne shvatajući da je ono osnov lažnih slika o sebi i realnosti, i uvek odličan početak ljudskih nesporazuma, konflikata i nesreća. Danas to postaje društveni model, na kome se kreira čitav sistem pravila kojima se licemerje uspostavlja kao jedno od sredstava komunikacije.
Jedan od najlepših doživljaja koji se sa ljudima uopšte može imati je proces - oslobađanja od licemerja, proces dobrovoljnog odustajanja da koristimo licemerje tamo gde je mesto iskrenosti. Taj se proces ponekad i negde zove ljubav, kad se privatno rešimo da sklonimo "štitove" licemerja ili se zove progresom, napretkom, kada većina nas odluči da to uradimo u društvu...
Uzgred, setih se da u Rimu nasred Trga cveća stoji spomenik Đordanu Brunu, tačno na onom mestu gde je spaljen.....
...ma...šta ja tu tupim, odoh da jedem mas'an burek i pijem FIT jogurt, a ko zna...možda u autobusu pitam neku babu koja silazi na sledećoj stanici, da li hoće da sedne ...

Share/Bookmark

Ta divna stvorenja

Ponekad čovek poželi zaustaviti rast svoje dece. Da imaju  zarazan smeh zauvek. Da ga ništa ne razori. Da uvek budu srećna...da me uvek dočekaju mašući, da me prate na ulicu kad izlazim, da zbog njih volim da nosim čarape s likovima iz crtaća, samo zato jer ih ona vole. Da uvek budu bezbrižna, spokojna i da zaplaču jedino kada padnu trčeci za leptirom...ali...ako treba naći kompromis sa prirodom, evo, pristajem...neka porastu, ali neka zauvek ostanu deca u duši...

Share/Bookmark

Svako vreme ima svoju boju malo farbi a vremena razna...

Crno i belo...kafa i mleko...tama i svetlost...Boje rasute po svetlu i boje koje se šunjaju kroz mrak. Reči, obične, tanane, teške, zagonetne. 
 Fascinira me inteligencija, emocija, duh... Fascinira me i dvoličnost, zloba, rasizam, glupost... Ljudski um u svim varijantama. Uvek me navode na pitanje "ZAŠTO?". 
I zato...biće ovde svega. Priča o moralu, radosti, ljubavi, nepravdi, prijateljstvu, prljavštini, zlobi, ulizivanju, licemjerju, ljudskim glupostima...ali gledano kroz spektar boja, trudeći se da izbegnem onaj klasicni crno-beli pogled na zivot...




Share/Bookmark