2 comments

Ovaj tekst se ne preporučuje onima koji ne znaju da čitaju


Kada sam bila mala, imala sam svoje junake i heroje, a oni su obavezno bili iz sveta bajki, književnosti ili stripova. Sve je bilo drugačije, živeli smo u svetu gde su se deca smeštala  ispred televizora, širom otvorenih okica, sa iskrenim osmehom na usnama kada bi počinjao Neven, Poletarac, Branko Kockica, Nedeljni zabavnik…tinejdžeri su  jedva čekali Ducu i Hit meseca, šatro učili u sobi sa sve Džuboksom u sredini udžbenika, mame bi gledale Dinastiju i plakale nad nepravdama koje Aleksis priređuje plačljivoj Kristl, tate su gledale Sporski pregled, a porodice su se okupljale  kada bi počinjalo Pozorište u kući, Obraz uz obraz, Sedmorica mladih, Karavan…

Kada sam se u neko doba navukla na pank, koji je uvek bio za odsustvo heroja i nihilistički orijentisan, heroj sam postala sama sebi, divila sam se svojim zelenim pramenovima urađenim Valerom, pantalonama sa različitim nogavicama koje sam sama sebi šila, želela sam da istražujem muziku i svet oko sebe, vredno učila, bila uzoran đak, išla u muzičku školu i na sport. Nisam želela da mi nameću život i da me stereotipi guše.

Nekada  je  možda i imalo smisla imati svoje heroje a danas je heroj samo onaj ko se uspešno bori sa razornom banalnošću svakodnevnice i  informativnim šumom koji je začepio bubne opne stanovnika planete. Kada sam bila mala, heroj mi je bio onaj ko savlada aždaju ili spase princezu, a danas  moj heroj mora da ima totalno odsustvo smisla za heroizam i šepurenje. Nisam ga našla. Na žalost, heroji današnjih generacija su dvodimenzionalne posprdne medijske nakaze sa preplanulim licima, promajom u glavi i materijalno uspešni surogati onim mojim nevidljivim herojima.

U danasnje vreme Vip Velikog brata, Farme, Parova i ko zna još kakvih ludaka, kao i od ostalih ovakvih brutalnih budalaština, bukvalno mi se…BEEEEEEPPPPP. Pitala sam se zašto neki nadležni ne utiču na kvalitet TV programa koji nam se danas servira, ali sam zaključila da se naša politička elita  ne usuđuje da zabrani rijaliti lakrdiju i šund, iz realne bojazni da će nam svemogući  zapad reći NO – NO  što gušimo slobodu javnih glasila  i  demokratiju. Budimo zaboga kul.

Ovaj program se ne preporučuje mlađima  od...X godina…..kada vidim ovu debilnu poruku na državnoj televiziji, pitam se gde ja to živim. Filmovi žanra ,, Koga ćemo večeras da prebijemo“...ne preporučuju se mlađima od 16 godina…..ejjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj….pa zar su mladi od 16  godina formirane ličnosti sa racionalnim stavom o svetu oko nas? Ma, ja bih pred svaki takav film ili emisije drage nam ružicaste stavila napomenu ,,Zabranjeno za sve sa očuvanim vidom i neoštećenim sluhom " !!! 

…i samo neka me neko još jednom pita zasto po 368476473245. put gledam Dejboja i  Rodnija….



3 comments

Vatikan - Trg sv. Petra (Piazza San Pietro)


 

Avgust, 2011.Vatikan



Vatikan – izazov za sva čula. Izazov za oko posmatrača, ali i izazov za noge šetača!

Tog letnjeg, sparnog dana, nisam žalila ni jedne sekunde zbog sati i sati čekanja kako bih ušla u Vatikansku palatu  i, uopste, u svoj toj gužvi, svi su stajali strpljivo, u tišini, kao omađijani. Znala sam da je nemoguće obići svih 1400 soba i videti sva ta remek dela koja se skupljaju vekovima, sve te raskošne prostorije, muzeje, galerije, kapele, vrtove, hodnike, pinakoteke, biblioteke, remek-dela Rafaela i Mikelanđela...ali bar sam znala šta obavezno moram videti…oh, i sad se naježim kada pomislim na svu tu magijsku lepotu.



TRG SVETOG PETRA



Pre razgledanja umetničkih dela, uputila sam se na Trg sv. Petra u Vatikanu, koji me je dočekao širom raširenih ruku, domaćinski, iskreno i prisno. Na Trg se pristupa iz Via della Conciliazione (Ulica pomirenja), i nastao je kao rezultat želje da se uobliči prostor ispred veličanstvene Bazilike koja dominira prostorom. Moj prvi utisak je bio da je trg mnogo veći i lepši nego na fotografijama. Projektovao ga  je Gian Lorenzo Bernini, italijanski barokni umetnik, vajar i značajan predstavnika baroka u arhitekturi Rima .Trg sv. Petra okužuju kolonade sastavljene od 284 dorska stuba poređanih u četiri reda, a na kolonadama je  140 statua svetaca. Zanimljivo je da na sredini trga postoje dva mesta odakle te iste kolonade možete videti kao da su sve u jednom redu. Nalaze se između obeliska i svake fontane, a označena su belim mramornim pločama na kojima stoji natpis 'Centro del Collonato'. Zanimljivo je i da kada kolonade gledate s kupole Bazilike sv. Petra, izgledaju kao 'ruke' koje grle svoj narod, što i je bila projektantova namera kako bi dočarao postojanje današnje Crkve.Ovaj trg je srce Vatikanskog grada. Ne samo da je najveći trg u Rimu, već je i najslavniji trg hrišćanstva.

Ja na Trgu sv.Petra u Vatikanu


284 dorska stuba poredanih u četiri reda


... koja kada se gledaju sa 'Centro del Collonato'
...deluju kao da su sve u jednom redu


Na sredini je obelisk bez hijeroglifa, na čijem vrhu je deo u kojem se čuvaju ostaci krsta na kojem je razapet Isus Hrist, a koji je pronašla sveta Jelena, majka cara Konstantina. Oko njega je venac kamenih ploča na kojima su obeleženi nazivi svih vetrova i horoskop
Ispred obeliska
Svake srede, papa ima audijenciju na trgu, te pozdravlja sve prisutne s prozora (sa desne strane, poslednji sprat, drugi prozor s kraja.




Pre nego što napustite ovo predivno mesto, nemojte zaboraviti slanje razglednica iz Vatikanske pošte, za koju kažu da je brža i pouzdanija od rimske, a i lepo je imati pečat najmanje države na svetu.

Poste vaticane...jedan od punktova za slanje razglednica


Kao što se vidi na markici, Vatikan čuva Episkopska  Švajcarska garda ili popularnije Vatikanska garda. Možete  ih videti  kod  Bronzanih vrata (iz daljine, odmah nakon što prođete sigurnosnu proveru za ulaz u Baziliku) kao i 50-ak metara pre severnog ulaza na Trg sv. Petra (nalaze se s desne strane kada prilazite Trgu) i kod zvona. Nemojte biti jedan od onih turista koji, obično nakon izlaska iz Bazilike, poneseni trenutkom krenu prema gardistima, želeći stati pored njih i slikati se :) Naime, to nije moguće, pa ćete u tom slučaju biti zamoljeni da se udaljite. Švajcarski vojnici su na dobrom glasu zbog hrabrosti i odanosti vladaru koji ih uzme u službu.

Da bi neko stupio u gardijsku službu prvi uslov je da je državljanin Švajcarske, zatim ne sme biti mlađi od 19 ni stariji od 30 godina, niti niži od 174cm, mora biti neoženjen i katoličke vere. Takođe mora da poseduje diplomu srednje škole ili više obrazovanje. Oni potpisuju ugovor na dve godine uz mogućnost da ga obnove, ali se to događa retko, pa posle dve godine 70% njih napušta službu. Polažu zakletvu 6. maja kao podsećanje na dan opsade Rima 1527. godine kada je poginulo 147 gardista. Obavezuju se da će verno i sa poštovanjem čuvati papu i njegove naslednike








Marka Vatikana




Danas, u "mom muzeju uspomena", gomila fotografija koje me vraćaju na to putovanje i pozivaju u čulno sećanje.... i sto bi neko rekao....Doći u Rim a ne posetiti Vatikan je kao doći u London i ne svratiti do Eiffelovog tornja :)))  ...šalim se, naravno...
 NASTAVIĆE SE...




9 comments

Pro et contra

Danas se održala ,,Parada ponosa".Neki to doživljavaju kao sramotu Srbije, neki kao test spremnosti Srbije da postane moderno društvo, neki se kriju iza lažnog licemernog ubeđenja da svoj blagonaklon odnos prema navedenim grupacijama pravdaju  pozivanjem na nebulozne floskule tipa: “Održavanje gej parade jeste jedan od uslova za ulazak u Evropsku uniju”, neki su revoltirani, neki su srećno dočekali svoj dan....no, bilo kako bilo, ravnodušnih nema.

Usvojili smo prošle godine Zakon protiv diskriminacije, kako bismo stvorili uslove za ukidanje viza za zemlje EU.
(Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (čl. 21); Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svi su dužni da ga poštuju i štite (čl. 23); Ljudski život je neprikosnoven (čl. 24); Fizički i psihički integritet je nepovrediv (čl. 25); Zabranjeno je i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti (čl. 49) i Mirno okupljanje građana je slobodno (čl. 54).

Lično, poštujem svaku stavku tog zakona, nikada nisam bila pristalica nasilja, verujem da je čovek čovek i ako neka razlika mora da postoji među ljudima, onda je to SAMO razlikovanje čoveka od nečoveka.Ali....

....ali lično mi je poprilično muka od ovog licemernog društva, koje se zgražava nad svim i svačim, ali samo ispred televizora, na trač partiji u komšiluku ili u kancelariji.LGBT populacija je danas, svima nama OSTALIMA, dala veliku lekciju, a to je da se, ako nam nešto smeta, ako smo nezadovoljni, ako mislimo da su nam neka prava ugrožena, ne smemo boriti iz fotelje, skriveni iza lažne udobnosti i sigurnosti, gazeći sopstveni ponos i dostojanstvo ne zeleći da pređemo prag svog komfora.Ne dopuštam za pravo ljudima da se žale i stoje u mestu.Moramo se boriti protiv zla, nedaća, nepravdi...boriti se za svoja prava, jer ako se ne borimo, NEMAMO prava da se bunimo.Sami onda uvodimo zlo u svoj dom.

Ovo je, za početak, moja borba protiv ,,Parade ponosa".Ne treba mi lakrdija da gledam kako mi neka grupa ljudi propagira svoje devijantne sklonosti. Nemam ništa protiv da žive svoj život, da imaju sva prava, da rade svoj posao, da ne budu žrtve nasilja, nemam ništa protiv da nam budu prijatelji, kolege, komšije....ali, IMAM VEOMA PROTIV  da šetaju i propagiraju svoje neprirodno naopake orijentacije.Još više sam ogorčena na one koji su se danas suprotstavljali drugačijem mišljenju kamenicama, tučom i ruiniranjem grada.Takvi su gore zlo  po ovo društvo od onih koji su samo drugačije sexualne orijentacije. Da zlo bude veće, zastrašuju nas famoznom EU.Sve ovo deluje kao potreba da se uvlačimo Evropi u stilu ,,Nastavniče, vidite šta ja umem", a trebalo bi da ima totalno drugačiji smisao i poruku, a to je da razvijamo svest o ravnopravnosti.Baš me boli BIPPPPPP šta će Evropa da kaže.Živim i radim u skladu sa moralnim, porodičnim i religioznim vrednostima, a ne zarad toga šta će BIPPPPPP Evropa da misli.

Slušam kako u vestima kažu da je Britanska agencija Rojters napomenula u izveštaju da "tradicionalno konzervativna balkanska društva teško prihvataju homoseksualnost"...O Bože, znači li to da u tim osvešćenim zemljama, kad roditelj sazna da mu je dete naklonjeno istom polu jednostavno samo kaže,,Ako sine, ako..."   
Šta prave od nas? Divljake?

Volela bih da se ugledamo na neke civilizovane  napredne zemlje po odnosu prema radu, standardu, nekorumpiranom društvu, lepoti i lakoći življenja a ne po tome da li smo spremni za Paradu LGBT populacije...Izgleda da smo mi u onoj priči ,,Zna li vam mama da ste narkoman?"gde nas niko ne pita jesmo li ili nismo, već samo da između dva zla uvek biramo manje.


Share/Bookmark
6 comments

Kad savest utihne

Kažu da je zdravlje najveća sreća. Sigurna sam da je teško obolelim osobama, ovo jedina istina, ali, mislim da je MIRNA SAVEST ipak, za nas ostale srećnike, preduslov za miran, spokojan i, u tom smislu, srećan život Jednostavno, nekad čovek može i u zdravlju biti bolestan ili biti nesrećan iako je zdrav.

Čitam ovih dana o aferi „Citostatik" i pitam se kako je moguće da postoje monstrumi u ljudskom obliku koji bi čak i jadnu, nedužnu, teško obolelu decu koja vape za svakim novim jutrom, svesno tiho ubijali. Odakle tim ZVERIMA to pravo ?!
Savest je jedina „životinja " koja svog gazdu grize iz najbolje namere, ali u ovom našem okrutnom svetu gde se neki zločini čine iz koristoljublja a neki iz vere i ubeđenja, ovde nam emotivno hendikepirane zveri i vođe čine velike zločine bez kajanja, oslobađeni griže savesti, verovatno jer  je nikad nisu ni imali.

Ipak, svakom od nas, dođe neko vreme, kada se nađe pred nekim jazom koji je polako i nesvesno kopao sam sebi, kada nazad ne može, kada napred nema kud, kada glas utihne a suze ne pomažu.Tada tek vidimo da na zemlji ipak postoji samo jedno jedino stradanje, MUKA NEMIRNE SAVESTI.



Share/Bookmark
11 comments

Elitizam AND snobizam

Tunajt mi je baš nešto došlo da pišem o bolesti zvanoj englezitis, koja je najizraženija kod mladih, koji, niti imaju svest o tome, niti imaju potrebu da čuvaju svoj jezik.To je tudej postalo stvar prestiža, kao da misle da je upotreba anglicizama stvar kulture, obrazovanja ili prestiža. Potrebno je staviti ful stop na reči extra, fešn vik, ful, fensi, bekstejdž, baj d vej, stajling, kasting, grin rum, čekpoint, džekpot, hepiend, tender, ivent, autsorsing, mejnstrim, pliz ...

Kako li je tek nezaposlenim ljudima koji traže posao, a ne znaju ni da li da apliciraju na džob jer ne znaju da li je mrčendajzer, ejč-ar menadžer, veb developer, telemarketer, kal operater, kej akaunt, sejls menadžer, lokal monitoring ekspert, verhaus supervizor, advajzer, data analist ...posao koji traže ...ali savetujem im da ne gube houp jer mejbi ima još neki krejzi emplojer koji će hteti samo običnog menadžera prodaje, još ako je jang  i bez ekspiriensa biće ekseptid i eto hepienda.

Zamislimo pismo nekoj rodbini u dijaspori koja počinje nešto ovako...

,,Ne možemo još doći kod vas, pa izgleda da ćemo morati da kanselujemo bukirane tikete, jer nas uništi morgidž za taun haus što smo onomad kupili. Kupili smo vam i  prezente da ne bi ispali bamovi.Radimo ful tajm i još dva part tajma, pa smo skupili mani.Svaki fri tajm koristimo za vekejšn iako smo hard vorkeri Tada jedemo hot dog , ajs krim  i pijemo kejs piva (onaj mali od siks)..Imamo i bjuti salon i properti i sejving akaunt u banci., mada volim i da štekam ali ne  zato što sam temporari šort,  to je samo dok ne otplatimo morgidž.Što se zdravlja tiče, zeza me kičma jer na jednom džobu u verhausu vučem pakete od 90 paunda.Imamo i sina Ljubinka.On je veri gud i smart kid..Traži, recimo, ponekad picu za lanč ili mek donalds, video siroma od druge dece, i plače što mu šaljemo u školu hleb i džem. A džem baš onaj lep, houm mejd, sami smo ga pravili od bresaka što smo last samer nabrali .Ali ne vredi. Ne možeš to da eksplejn detetu, pa to ti je.Sad hoće da svira pijano a to je ovde ekspensiv da se smrzneš. Pa gde su pare za tičera, za gas, za notne buks... Koštalo bi me tu mač. A opet, ne možeš baš detetu ništa da ne pružiš. Ne može ni ono mimo sveta....i za kraj ol d best"

...i naravno, taj krug se širi kao kuga, jer daleko bilo da se izdvajamo od drugih....a to me setilo na onaj vic "dobro sine što se ne drogiraš normalno kao i ostala deca?"