Liebe Ist Für Alle Da

...Ljubav za sve nas

Ljubav, ah, ljubav…to je možda jedina reč kojoj ne znam pravo značenje. Možda niko ni ne zna definiciju a možda je baš zato jedinstvena i posebna jer je nedefinisana i neobjašnjiva. Kažu da je ljubav osećanje, čeznja, milosrdnost…Moguće da moj intelligence quotient nije dobacio do toga, ali kako ljubav može da bude osećanje? Šta osećam kad volim? Ne znam…tada sam jednostavno u bestežinskom stanju. Ljubav je centralni pojam jevrejske religije, hrišćanske tradicije, islama, budizma…a opet, ako su mudri ljudi od davnina do danas saglasni u pogledu moći koju ona nosi, šta je , onda, to u stvari?

Ne uzimam olako tu reč pa sam pokušala da je bolje razumem da bih naučila kako da je upražnjavam, da živim u skladu sa njom. Shvatila sam da ću je bolje razumeti ako je ne doživim kao osećanje, nego kao akciju, kao dve akcije koje čine osnovu procesa ljubavi. Važno je izraziti osećanja koja smo mi navikli da zovemo osećanjima ljubavi, ali tu se onda pojavljuje stotinu različitih osećanja (radost, tuga, opčinjenost, strah, inspiracija, zadovoljstvo, uzvišenost, zbunjenost, nestabilnost, radoznalost….) i tu nastaje zbrka. Lično, glasam samo za altruizam u ljubavi, da bude individualna koliko i univerzalna i zato odustajem od definisanja, ali ne odustajem od ljubavi.

Pravu priču o ljubavi, o primanju i davanju, nisam našla kroz priču o Romeu i Juliji …našla sam je u jednoj slatkoj priči za decu…

Nekada davno, jedan čovek je putovao po svetu. Idući tako, stigao je u nepoznatu zemlju. Kralj te zemlje ga je pozvao na svečanu večeru. Stigavši na dvor, čovek je ugledao dugačke stolove pune raznih đakonija, ali, ljudi koji su sedeli za tim stolovima bili su nezadovoljni i tužni. Začuđen, čovek je pogledao malo bolje i primetio da ljudi u ovoj zemlji ne mogu da saviju ruke u laktu. Zbog toga nisu mogli da prinose hranu i piće ustima. Mučili su se, gledajući u to izobilje koje im je bilo nedostupno. Čovek je bio užasnut, zahvalio se kralju i pobegao glavom bez obzira. Nastavio je put i stigao u drugu zemlju. I tamo ga je kralj pozvao da se pridruži svečanoj večeri. Sa zebnjom je otišao na dvor. Veoma se iznenadio:...scena je, na prvi pogled, bila ista. Stolovi sa đakonijama, i ljudi oko njih. Ni oni nisu mogli da saviju ruke u laktovima, međutim bili su srećni i zadovoljni. Tada je čovek primetio da oni jedni drugima prinose hranu i piće….

Moguće da je i ljubav nešto tako lepo a jednostavno kao i ova priča….


Share/Bookmark

9 comments

Unknown | 3/27/2010 10:39:00 AM

Divna tema, divan tekst i divna prica. Eh ljubav, sta bi da je nije, licno bih se osecao kao zombi. Citiracu moju prijateljicu koja o ljubavi kaze sledece: "Mi smo bica satkana od ljubavi i ako je u sebi ne mozemo pronaci,uvek cemo je traziti od drugih i biti nesrecni celog zivota,trazeci.
Ljubav treba nauciti davati i osetiti je u svojoj biti,samo tako mozemo ocekivati da nam se ona vraca.
Licno mislim da je covek bolestan ako nije u stanju ljubavi. "
Ljubav je definitivno davanje...kao sto je Tarja u ovu temu dala celu sebe i pisala je s ljubavlju da bi je podelila sa nama...

Smilja | 3/27/2010 09:58:00 PM

Secam se one price o dvoje ljudi i cvetu koje si mi pricala.Takodje se secam koliko je u toj prici bila poruka koju si htela da mi kazes a u vezi sa mojim tadasnjim problemom.Ti imas taj dar da u nekom naizgled obicnom tekstu ostavis poruku zlata vrednu.Uzivam u citanju tvojih tekstova.

Анониман | 3/28/2010 04:08:00 PM

Tarja,gledao sam skoro jednu emisiju gde su mala deca pricala na temu sta je ljubav.Iznenadio sam se koliko su imali neka realna zapazanja.Ostao mi je u secanju jedan klinac koji je rekao,,Sta ce mi ljubav,treci razred mi je i ovako tezak" Umro sam od smeha :-))Da ne poverujes koliko si u pravu kad kazes kako je definicija ljubavi previse mistifikovana a da je to zapravo jedan divan spontan proces,ili akcija kako kazes.
Nikola Pavlovic

Luka Roglic, Pancevo | 3/30/2010 03:56:00 PM

Ljubav kao neiscrpna tema kroz kriticki osvrt, ispoljena sofisticiranim, pitkim, originalnim izrazom.Svaki tvoj tekst je mala riznica velikog uma.Sve pohvale.

Petre Noceski | 3/31/2010 12:56:00 PM

Svi tekstovi mi se dopadaju. Teraju na razmisljanje! Izuzetno lepa i pitka prica! Moji komplimenti Grazzia

Marko Kecman | 4/14/2010 12:18:00 PM

Steta sto ne pises cesce !

Nikana | 4/24/2010 01:06:00 AM

Nisam svracala neko vreme, jer nisam imala vremena, ali veceras sam zasela i procitala sve sto si pisala. Odlicno pises i samo tako nastavi. Imas sta da kazes ovom narodu.
Ljubim te...

Pavle Tisma | 5/27/2010 10:21:00 PM

Cim sam pogledao sve naslove tvojih tekstova, znao sam da se tu moraju kriti mudre recenice.

golubgt | 8/11/2010 02:15:00 PM

bas tako..lepo i jednostavno...samo ljudi komplikuju bespotrebno - narocito zene :D

Постави коментар